Prije nego dublje uđem u problem, želim naglasiti da svaka upućena kritika na račun momčadi nije privatne prirode već je sa svrhom da se probaju pronaćite riješiti pogreške koje su poremetile pobjednički niz te nesumljivo velike momčadi.

  U samo mjesec dana, tj od zadnje utakmice u 2008. godini momčad Plavce je doživjela povelike promjene u satavu pa i u taktici. Pritom mislim na povratak Vesemazzia u momčad nekon viešemjesečnog izbivanja.  Iako je tehnička potkovanost te općenito poznavanje nogometa Vesemazzia  neupitno, činjenica je da od njegovog povrataka momčad niže poraze. Više je razloga za to…

  Prvi je taj što je Vesomazzi bolji igrač od svih ostalih igrača Plavce te kao takav nije na istoj valnoj duljini s ostalim igračima. Drugi je taj što Vesomazzi njeguje drugačiju vrstu nogometa nego na na što je Plavca navikla. Pritom mislim na taktiku u kojoj prvenstvo imaju udarci na gol , a ne proigravanja. Pa će tako Vesoomazzi  i pobornici njegove taktike ukoliko se nalaze preko linije centra rađe sami uputiti udarac na gol iz polu prilike nego asistirati igraču koji se nalazi u 100% prilici. Upravo je najveći uspjeh Plavce dosad bio u tome što su se neki igrači poput Miramazzia, koji tradicionalno ne dodaju na prvu nego igraju na solo prodore, podredili momčadi i ljepoti igre. Naime Miromazzi je danas najveći sljedbenik taktike asistencija, što je nekoć bilo nezamislivo. Naglasio bih i to da tzv. taktika asistencije nikako ne brani otvoreni šut, ukoliko on ima smisla i nema boljih opcija. Na kraju krajeva bez udarca se ne može postići pogodak i kao takav je esencijalan. No nogomet je momčadski sport i stoga treba cijelu momčad,a ne dva igrača koji će pucat cijelu utakmicu.

  Osim razvodnjavanja pobjedničke momčadi drugi najveći problem je fizička (ne)spremnost igrača koja je pogotovo vidljiva u obrani. Na večinu igrača Plavce božićni praznici i popratno prežederavanje su ostavili itekake ožiljke na kardio respiratornoj kondiciji. Igrači su sporiji, ne pokretljiviji, te kao rezultat prvog i drugog, nervozniji od protivnika. Pomješaju li sve te mane i nedostatci u koktel rezultati su katastrofalni.

  Treći problem koji me čak i najviše zabrinjava je pad morala, i razrušeni momčadski duh. No ovo zadnje se nadovezuje na ramirice u vezi taktike s početka priče. Naime, ako određeni igrači ignoriraju ostatak i očekuju da se momčad lavovski bori kako bi oni trošili lopte kako god žele gadno se varaju. U takvom scenariju momčad pada nakon samo pola sat utakmice jer ne vide smisao u borbi. Osim toga ljudi dolaze guštat u balunu i igri a ne u istrčavanju praznih sprintova.

  Nadam se da se ove, za sad male razlike u mišljenima mogu riješiti te da će se na tome poraditi jer u protivnome one su početak kraja za ovu veličanstvenu organizaciju.

 Weekaah